Papino razmišljanje o Došašću
.
Apostol nas Pavao u Prvoj poslanici Solunjanima poziva da pripremimo dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Pavao rabi upravo riječ „dolazak“, na latinskom adventus, od koje dolazi riječ 'Advent' – rekao je Papa i objasnio da se ta riječ može prevesti kao „nazočnost“, „dolazak“. U izražavanju staroga svijeta, ta se riječ rabila za dolazak nekog dužnosnika, za pohod kralja ili cara nekoj pokrajini. Ali, mogla je značiti i dolazak božanstva koje izlazi iz svoje skrivenosti kako bi se snažno očitovalo - napomenuo je Sveti Otac. Kršćani su prihvatili tu riječ da bi izrazili svoj odnos s Isusom Kristom: Isus je Kralj koji je došao u ovu jadnu „pokrajinu“ nazvanu zemlja, kako bi pohodio svakog čovjeka. Na sudjelovanje u blagdanu svojega dolaska On poziva sve koji vjeruju u Njega, sve koju vjeruju u njegovu nazočnost u liturgijskom zboru. Riječju adventus željelo se reći: Bog je ovdje, nije se povukao iz svijeta, nije nas ostavio same. Iako Ga ne možemo vidjeti ni dotaknuti kao što se događa sa zapažljivim stvarnostima, On je tu i pohađa nas na više načina – istaknuo je Sveti Otac.
Nije li možda istina da nas često naše aktivnosti posjeduju, da društvo svojim raznovrsnim interesima monopolizira našu pozornost? – upitao je Sveti Otac te istaknuo da nas Došašće – Advent, to snažno liturgijsko vrijeme poziva da se zaustavimo u tišini kako bismo osjetili nazočnost. Ono je poziv da shvatimo da su pojedini događaji u danu znakovi koje nam šalje Bog, to su znakovi Njegove pozornosti koju upravlja svakome od nas – napomenuo je Papa. Došašće nas stoga poziva i potiče na razmatranje nazočnoga Gospodina. Ne bi li nam sigurnost u Njegovu nazočnost trebala pomoći gledati svijet drugačijim očima? Ne bi li nam trebala pomoći da cijeli svoj život shvatimo kao „posjet“, kao način na koji On može doći k nama i postati nam blizak u svakoj prilici? – upitao je Sveti Otac.
Osvrnuvši se potom na drugi bitni čimbenik Došašća, na iščekivanje koje je istodobno nada, Sveti je Otac primijetio da, ako vrijeme nije ispunjeno smislenom sadašnjošću, ako je ona prazna, svaki se trenutak čini pretjerano dug, a iščekivanje se pretvara u preteški teret jer je tada budućnost potpuno nesigurna. Ako, naprotiv, vrijeme ima smisla, i ako u svakom trenutku osjećamo nešto posebno i vrijedno, radost iščekivanja tada čini sadašnjost dragocjenijom – rekao je Sveti Otac te pozvao sve na intenzivni život sadašnjosti u kojoj nas već dostižu Gospodinovi darovi. Živimo ga usmjereni na budućnost punu nade – potaknuo je Papa. Došavši među nas, nazočan među nama, Krist nam govori na razne načine: u Svetom pismu, u liturgijskoj godini, u svecima, u svakodnevnim zbivanjima, u svemu stvorenom… (…) I mi Mu se možemo obratiti, prikazati mu svoje patnje, nestrpljivost, pitanja koja nam izviru iz srca. Budimo sigurni da nas uvijek sluša! A ako je Isus nazočan, više ne postoji prazno vrijeme bez smisla. Ako je On nazočan, možemo se nadati i onda kada nam drugi ne mogu više zajamčiti nikakvu potporu, i onda kada budućnost postane mučna – istaknuo je Sveti Otac.
Tekst preuzet sa stranice https://hr.radiovaticana.va/news/2011/12/05/papino_razmi%C5%A1ljanje_o_do%C5%A1a%C5%A1%C4%87u/cro-543754
s internetske stranice Radio Vatikana
