Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu

Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu

....Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.".... (iz Evandjelja Mt 18, 15-20)

 

Briga za spasenje bližnjih

Današnje čitanje dio je govora o sudu (Ez 33,1-20). Usred prijetnji kući Izraelovoj riječ je o ulozi samoga proroka. On je pozvan prenijeti Božju riječ o spasenju, jer Bog hoće da se ljudi obrate i da se tako spase. Prorokova je zadaća da bude budan, prepozna znakove vremena i pravovremeno upozori narod na njegove stranputice. Prorok treba upozoriti narod na boga govorom koji pomalo straši i koji je paradoksalan. Osjećamo da je Bog drukčiji. On prijeti narodu sudom, a opet zadužuje proroka da učini sve kako bi ga od takvoga suda sačuvao; Bogu "nije do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi" (Ez 33, 11). Po proročkoj riječi, Bog čini sve da smrtnu osudu, kojom je zaprijetio, ne bi morao izvršiti. Riječ je o paradoksu, o "nedostojnosti" Božjega djelovanja. Takve se nade polažu u Boga. U proročkoj riječi Bog pokušava otkloniti svoj vlasititi sud i upozorenjem stati samom sebi na put. 

fra Mario Cifrak