Čistom srijedom započinjemo korizmeno vrijeme. Pepeljanjem priznajemo da smo grešnici i da nam je potrebna Božja milost i milosrđe. Pokorom čistimo svoju dušu i obnavljamo svoje krštenje, svoj krsni savez s Bogom. Molitvom Bogu zahvaljujemo za njegovu dobrotu i darove koje smo primili u prošlosti, i otvaramo srce za novu milost i svjetlost da vidimo put u budućnost, gdje ćemo bez prestanka Boga hvaliti i slaviti. Danas se mnogi upravo žale da ne vide budućnost, da život nema smisla, da nema izlaza iz ove krize i iz ove bijede. Svatko gleda samo na sebe, mnogi su zatvoreni u svoju samoću, u svoj egoizam, sebeljublje i oholost i zavist. Ne vide pored sebe svoga brata, sestru, zaboravljamo na bližnjega pored sebe. Mnogi se uništavaju u alkoholu, drogi, nemoralu, razvratu… i iz svoje bolesne i nečiste duše ne vide ništa osim sebe.
Zato se mi kršćani korizmenim vremenom, na putu u vječnost dobrim djelima jedni s drugima povezujemo, da jedni druge upoznamo ohrabrimo, da ne bismo bili stranci i samci u ovom životu i da idemo prema vječnom životu pravim smjerom, jer tamo ćemo svi biti jedno. To je nama nemoguće, ali to može ostvariti samo ljubav, Božja ljubav, ona prava, iskrena i vječna. Zato otvarajući svoja srca Bogu u poniznoj molitvi, postu i pokori, on će nam nadahnuti djela ljubavi. Promatranjem Krista Gospodina na njegovom putu prema Kalvariji, Duh Sveti će nas voditi i osvjetljavati put, da se po nama dogode velika djela Božja. Bog će nam davati snagu da Isusa slijedimo noseći svoj križ i da mi pomognemo jedni drugima nositi križ. Bog nas je zato stvorio i pozvao u život, da na njegov poziv ljubavi odgovorimo svojom ljubavlju, tj. svojim pouzdanjem i povjerenjem u njega dobrog i milosrdnog Oca, koji ljubi sva bića i ne mrzi ni jedno koje je stvorio (Mudr 11, 24), budemo suradnici u njegovom djelu stvaranja i obnavljanja lica zemlje.
Zato svako dobro djelo, svaka molitva, svaka žrtva i čin poniznosti u ovoj korizmi pomoći će nam da u Kristu patniku, Boga bolje upoznamo, da mu služimo i tako više napredujemo u svom ovozemaljskom životu i približimo se vječnome.
Hvaljen budi moj Gospodine! Laudato si mi' Signore! (Sv. Franjo)
