Došašće je vrijeme očekivanja, nade u tamnom vremenu. O tom očekivanju govore stari proroci.

Stari zavjet je strastvena povijest ljubavi. To je povijest Boga koji ljubi svoj narod, Bog koji ne može gledati i podnijeti kako narod srlja u propast.

Zdenčani, ako Bog kažnjava to je zbog toga da izliječi, ako je srdit to je radi naše gluposti koja nas i druge vodi u nesreću. U cijeloj Bibliji Staroga i Novoga zavjeta Bog je na strani života. On brani čovjeka, svoje stvorenje i ako mora i sa strogom rukom kao dragi otac.

On je Bog koji obećava i daruje život i spasenje.

Bog koji govori riječi utjehe. Kako su često te riječi hrabrile ljude, davale im nadu u "tjeskobnim noćima"!

Taj glas koji zove u pustinji. U pustinjama naših dana nije manji nego tada, naviješta da će se konačno krivudavo izravnati i hrapavo izgladiti. Sam Bog će biti dobri pastir svoga naroda.

Ivan Krstitelj poziva ljude da priprave put Gospodinu, ali mu ga je on sam prvi pripravio u samome sebi kad se povukao u pustinju gdje je živio odijeljen od svega što nije Bog.

Bučnost zabava i svečanosti, lagodnost života ne pružaju nam pogodne uvjete za naviještanje, niti za slušanje poziva na pokoru.

Zdenčani, propovijedajmo životom, ne riječima, osluškujmo u ozračju šutnje, molitve, odricanja. Tako se pripravimo na proslavu Spasiteljeva dolaska u tijelu da u većoj punini primimo milost Božića.

Poput Ivana se nadajmo, naviještajmo i svjedočimo novi Božji svijet. Svoj život potpuno oslonimo na susret s Bogom. Pokora i molitva neka nas čine slobodnima da možemo živjeti – da možemo nadvladati sve što nas u tome priječi. Budimo sposobni prepoznati zlo, oduprijeti mu se i ukazivati drugima na nj.

Isus krsti Duhom Svetim. On izlijeva Duha Svetoga na zemlju. On ispunjava sva naša očekivanja: oslobađa iz ropstva, otkriva Slavu Božju, donosi nagradu, zove na radost... Njegova žrtva omogućuje naše novo rođenje odozgor, izmirenje s Bogom, novog čovjeka.

Vrijeme došašća poziva nas da se potrudimo pomoći ljudima u svojoj okolini, poziva nas na istinsko suosjećanje, pomaganje, solidarnost, ljudsku blizinu i odgovornost za ljude koji trpe.

Uvijek možemo zastati i nekome uputiti osmjeh, pružiti mu rame za plakanje ili ga uhvatiti za ruku i provesti kroz pustinju.

(preuzeto s www.zdenac.org)