Dragi vjernici!
Sva tri današnja čitanja upozoravaju nas na ozbiljnu istinu s kojom trebamo ozbiljno i računati: jednoga dana prestat će i pjesme i suze, gladovanja i gozbe, svatko će zakoračiti u vječnost da počne svoju vječnu pjesmu o Božjoj ljubavi ili vječni plač i jad – život bez Boga i ljubavi, sreću bez kraja ili nesreću bez konca. Na sadašnji život treba gledati iz vječnosti: što nosim sa ovoga svijeta u svoju vječnost – to jedino vrijedi.
Postoji jedna priča koja mi je slična priči iz današnjeg evanđelja, a kaže kako su umrla dvojica susjeda u isto vrijeme. Jedan je bio bogat i imućan a drugi siromašan, neobrazovan… Kad su stigli do sv. Petra, on ih je uveo u vječnost. Kako su hodali najedanput bi stali i Petar reče siromaku: 'Ovdje je tvoja kuća.' Prekrasna i velika kuća, sva ukrašena prekrasnim minijaturama i štukaturama… Pomisli bogataš: 'Kad je njemu, tom siromaku i neobrazovanom mom susjedu ovdje takva kuća, kakva će tek biti moja?'. A kad ono dođu do jedne male, sasvim obične kućice, jadne i skromne, bogataš se začudi i zapita Petra, kad mu je ovaj rekao da mu je tu boraviti: 'Petre, da se nisi zabunio možda?' Petar reče: 'Nisam prijatelju.' 'Ali kako ja, koji sam na zemlji ostavio tolika blaga, toliko se mučio, toliko toga stekao, sad ovdje imam tako malu i prostu kućicu, a ovaj neobrazovani i siromašni moj susjed, koji ništa nije ostavio na zemlji, on ima kuću u takvom sjajilu???' – upita ljutito bogataš sv. Petra. A Petar mu odgovori: 'Dragi prijatelju, koliko si nam materijala poslao za života na zemlji, toliku i takvu smo ti kuću sagradili za vječnost.'
O tome nam govori i današnje prvo čitanje i evanđelje. Nekima je život neprekidna gozba, veselje, samo gledaju kako bi se dobro provelo. I važno je da je njima dobro. Takvima je život bez Boga, a logično je da će im i vječnost biti bez Boga. „Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati! Što tko sije ono će i žeti: tko sije u svoje tijelo, iz tijela će i žeti propast; a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni“ – kaže sv. Pismo. Tko sa Bogom i za Boga podnosi nevolje života, taj sije u duh, za vječnost: on će žeti vječnu sreću; dobit će sve, jer će dobiti Boga.
Shvatimo ovu prispodobu iz evanđelja ozbiljno, ne iz straha pred paklom već iz želje da već ovdje budemo Božji suradnici u mijenjaju na bolje ovoga svijeta, da već ovdje osjetimo Božji zagrljaj, da bismo se poslije, poput djeteta, mogli naći u njegovu krilu. Govor je ovdje o vrsti ljudske oholosti koja je nepopravljiva. To je oholost koja priječi da netko vjeruje bilo komu ili bilo čemu osim sebi i da vidi bilo koga osim sebe. Ako je govor o nebu, o raju i paklu, o drugom životu, oholice takve vrste će reći da će povjerovati kad im se netko s neba obrati. To je oholost koja dotičnoga smješta u središte svega. I nebo se pred dotičnim mora otvoriti i prignuti.
Bilo bi odveć jeftino iz ove prispodobe zaključiti da se na drugom svijetu događa obarat onih stanja koja su vladala na zemlji: bogati će se mučiti - siromasi će uživati. Isus nije prezirao ni bogataše ni bogatstvo. Isus nije uzdizao siromaštvo kao krepost. Isus u liku bogataša koji se odijeva u grimiz i sjajno se gostiti govori o bogatstvu koje zasljepljuje oči da se drugoga uopće ne primjećuje i o bogatstvu koje čovjeku zatiskuje uši da ne čuje vapaj bližnjih. Isus govori o bogatstvu koje izobličuje čovjeka. Govori o takvom odnosu prema materijalnim dobrima čije se kobne posljedice protežu sve do neba.
Ova nas prispodoba nuka da promotrimo svoj odnos prema materijalnim dobrima. Govorimo da živimo u gospodarskoj krizi. Da. Međutim, zaboravljamo da nas je potrošački duh opio do te mjere da smo kupovali i slagali račune bez pokrića.
Poljubiti tuđe rane često je jedini način da budu izliječene a mi po tome spašeni - tako je to dobro shvatio sv. Franjo koji je u svojoj jednostavnosti išao to i doslovno učiniti. Amen.
(iz župe bl. Alojzija Stepinca u Koprivnici)
