Današnje evanđelje započinje vrlo zahtjevnim Isusovim riječima: „Vi ste sol zemlje…“ i nastavlja malo dalje: „Vi ste svjetlost svijeta…“ Kao Isusovi učenici pozvani smo biti sol zemlje i svjetlost svijeta i kao takvi biti javno i otvoreno pred očima naših suvremenika.
Sol i svjetlo dvije tako jednostavne stvarnosti koje imaju mogućnost promijeniti mnogo veću stvarnost od njih samih. Znamo koliko je malo soli potrebno da jedno jelo učini ukusnim, koliko je malo svjetla potrebno da rasprši i najmrkliju noć. Sol i svjetlo. Dvije jednostavne slike koje daju smisao onome što žele izreći: okus i jasnoću. Premda učenici Isusovi, mi smo kao i svi drugi ljudi našega vremena, živimo i radimo usred društva, dijelimo njegove radosti i uspjehe, ali isto tako i patnje, strahove, sumnje, razočaranja. Sve ono što čini obični ljudski život. Ipak, Isus kaže da nas nešto mora razlikovati od drugih: trebali bi biti sposobni životu našega društva davati pravi okus stvarnosti, omogućiti našim suvremenicima da kušaju istinske vrijednosti evanđelja, i trebali bismo ih prosvjetljavati dobrim primjerom našega života, po onoj dobro poznatoj: riječi pokreću, ali primjeri privlače. Isus nas dakle poziva da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta našim načinom življenja. Isus to izričito kaže kada traži da ljudi vide naša dobra djela. Nažalost, često puta se dogodi da oni koji se zovu Kristovim imenom ne samo da ne daju dobar primjer svojim životom, nego su njihovi životi sablazan onima koji ne vjeruju ili su slabi u vjeri. Ove Isusove riječi danas nas preispituju, traže od nas jasan odgovor, jasan stav. Kakav je moj način življenja? Živim li i svjedočim vrijednosti evanđelja ili upućujem na nešto drugo?
Prvo čitanje konkretizira u čemu se sastoji naše svjedočanstvo. Koje su to vrijednosti, koja su to dobra djela koja bismo trebali činiti? Popis djela koje navodi prorok Izaija, tradicija voli nazivati djelima milosrđa. Preko tih djela milosrđa svjetlost Božje ljubavi se širi svijetom. Podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, ne kriti se od onog tko je tvoje krvi, ukloniti iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu. Božja riječ nas poziva da budemo pokretači drugačijega društva od onoga kakvo je često puta naše. Ne trebamo čekati da nam netko drugi stvori bolje uvjete za život, nego mi kao Isusovi učenici trebamo stvarati drugačije uvijete življenja. I to ne zato što smo filantropi, što volimo čovjeka, nego zato što nas na to potiče onaj koji je dao svoj vlastiti život za svakoga od nas, Isus Krist. Zato jer sam od Boga bezuvjetno ljubljen, i ja mogu drugoga ljubiti, pa i one koji mi nanose zlo.
Slaveći euharistiju na poseban se način sjećamo Isusove ljubavi koja ide do krajnjih granica, do davanja vlastitoga života, umiranja za nas. Zbog toga kada Isus kaže ovo činite meni na spomen, ne daje nam nalog da vršimo nekakav obred, da samo ponavljamo njegove geste i riječi, nego nam nalaže da živimo duh i smisao euharistije, živjeti u ljubavi prema drugima, a osobito prema onima koji su najugroženiji. Ljubav je uvijek domišljata i konkretna. 
Osim Isusovog poticaja da društvu dajemo okus i jasnoću, njegova nas riječ istovremeno i upozorava. „Ako sol obljutavi, nije nizašto…svjetiljka se ne stavlja pod posudu…“ riječi su to koje nas potiču na trajnu izgradnju nas samih. Opasnost da se pokvarimo, da ne ostvarimo ono zbog čega smo na ovome svijetu, stalno je prisutna. U današnje vrijeme izrazitog relativizma, kada ne samo da nije poželjna nikakva ljestvica vrijednosti, nego su jednako vrijedni život i smrt, dobro i zlo, ljubav i mržnja, priroda i ono što je protuprirodno, nije uvijek jednostavno prepoznati što je ono što nas izgrađuje, a što ono što nas izopačuje. Sposobnost koja nam je nadasve potrebna je dar razlikovanja duhova. Razlikovati ono što dolazi od Božjega Duha, od onoga što savjetuje zli duh, koji je ubojica ljudi od početka, kako ga naziva Sveto pismo. Učitelji duhovnoga života upozoravaju nas na podlost zloga duha koji nas na sve moguće načine pokušava odvući od Boga. Kad su napadi jasni nije ga teško prepoznati, međutim često puta nam pristupa i pod vidom dobra podmeće nam ono što je zlo, lažne vrijednosti koje obescjenjuju naše dostojanstvo. Želimo li odgovoriti na Isusov poziv da budemo sol i svjetlo, želimo li izgrađivati naše društvo na bolje, od presudne je važnosti da sebe i svoje stavove gradimo na Božjoj riječi i to u njezinoj cjelovitosti. Božji govor čovjeku bio je oduvijek vrlo jasan, a nadasve od kada nam je progovorio u Isusu Kristu. U sumnjama i izazovima koje pred nas stavlja život posegnimo najprije za evanđeljem, u njemu najprije pokušajmo pronaći odgovore. Isus Krist ima odgovor na svako tvoje pitanje, na svaku tvoju sumnju, na svaki tvoj strah. Imaj povjerenja u njega i zajedno s njime založi se za vrijednosti Kraljevstva Božjega.


Tekst preuzet sa stranice https://hr.radiovaticana.va/news/2014/02/08/uz_misna_%C4%8Ditanja_5._nedjelje_kroz_godinu_razmi%C5%A1lja_pater_danijel/cro-771607
s internetske stranice Radio Vatikana