Pripravite put Gospodinu
(Iz 40,1-5. 9-11 ; 2 Pet 3,8-14 ; Mk 1, 1-8)
Evo nas u drugom tjednu došašća; na putu smo prema Božiću. Pripremamo se za proslavu Isusova rođenja. On je jednom živio na ovoj našoj zemlji, proživio naš ljudski život; iz ljubavi prema nama predao se u smrt. I na rastanku sa svojima obećao: Opet ću doći k vama! Ne više kao malo dijete, već kao Sudac i Kralj. To će biti Isusov dolazak u slavi i veličanstvu. Izmađu ova dva Isusova dolaska odvija se naš život na zemlji.
Kako se odvija? – Svakako! Kad bolje, kad gore! I uvijek je tako bilo s čovjekom. Svi bismo mi željeli da nam je lijepo i dobro, svi bismo željeli uspjeti u životu, ali često ispadne drukčije. Doživljavamo neuspjehe, razočaranja; prati nas patnja, zlo i bolest. I može se reći da svi mi na neki način trpimo i patimo. Moguće je da su puno puta drugi krivi za ovo što doživljavamo, ali pred Boga ne možemo doći ako ne priznamo i svoj dio krivnje. Često smo i sami krivi; sami griješimo i tako povećavamo to zlo u svijetu svojim zlom, svojom slabošću, svojom sebičnošću, svojom ohološću.
Zato je danas na mjestu riječ proroka Izaije, koji je tipični prorok adventa. On kaže: Treba dokončati ropstvo grijeha u sebi! Potrebno je okajati vlastitu krivnju! I dalje zove: Pripravite put Gospodinu, poravnite u stepi stazu Bogu našemu! Sve što je u nama krivudavo, sve što u našem vladanju strši, treba izravnati i promijeniti. Kad se to učini, tada će se u nama pojaviti Slava Gospodnja, tada ćemo doživjeti kako je u nama sve drukčije kad Gospodin zagospodari našim životom.
Evanđelist Marko stavlja te iste riječi u usta Ivanu Krstitelju. Tko je ovaj čovjek? On je Božji čovjek! On stoji na granici Staroga zavjeta tj. staroga svijeta i Novoga zavjeta, onoga što s Isusom dolazi. On je taj preteča novoga. On to novo najavljuje. Dosta je znati da je Isus za nj kazao da je najveći od svih koje je žena rodila. Koje li pohvale!
Na što Krstitelj zove? Zove na obraćenje! Pripravite put Gospodinu! Omogućite mu da uđe u vas, da uđe u vaš život. U zarobljeno srce Bog ne može ući. Srce treba osloboditi da bi se Bog u njemu nastanio, da bi mogao u nama boraviti.
Priznaje Krstitelj, nije on put, on pripravlja put za Krista; nije on taj s kojim počinje novo; on ga samo najavljuje. Kaže: „Nakon mene dolazi jači od mene! On će vas krstiti Duhom Svetim!“
Poziv na obraćenje upućen je svakom čovjeku. Nije li i Isus započeo svoj javni život s riječima: „Obratite se i vjerujte evanđelju!“
Svako vrijeme ima svoje zamke, svako vrijeme krije opasnosti, pa i ovo naše vrijeme. I naše vrijeme je u duhovnoj krizi; prenaglašava se materijalno, a duhovno se gura u stranu, duhovno se žrtvuje. Čovjek našeg vremena podlegao je zabludi da je ekonomija najvažnija stvar na svijetu. Posvuda vlada utrka tko će više imati, tko će se bolje snaći. Svi mediji i reklame ovoga svijeta zovu i prisiljavaju čovjeka: Kupi ovo! Nabavi ovo! Ovdje se snađi! Ovdje se osiguraj! Ovdje dođi do slave, do popularnosti, do vlasti, do bogatstva!Tako razmišljaju ljudi ovoga svijeta.
Kršćanin se treba oduprijeti pritiscima ovoga vremena, treba se oduprijeti mentalitetu ovoga društva. Zato nam advent stavlja pred oči druge uzore i primjere. Ne ljude koji su se snašli u očima ljudi, već ljude koji su imali Boga, koji su slušali Boga, koji su čvrsto vjerovali da im Bog može dati neusporedivo više od bilo koga.
Takav je Abraham: Njemu je rečeno: Iziđi iz svoje zemlje! Ostavi svoju sigurnost! Sa mnom ćeš dobiti puno više, sa mnom ćeš biti sretan i blagoslovljen! Takav je Mojsije, po kojemu Bog izvodi velika djela.
Na poseban način, takva je Djevica Marija, koja je prisutna u mnogim adventskim molitvama i pjesmama. Ona hvali i slavi Boga! On je Svesilni! Njegovo je ime sveto, njegova se dobrota proteže na sve naraštaje. Ona od njega i za nj živi! Stoga je advent i Marijino vrijeme, jer ona je ta koja očekuje i prima u svoje krilo Sina Božjega.
Djevica Marija željela bi i nama pomoći da se vrata našega srca otvore otkupitelju čovjeka. Želi nas poučiti da budemo ponizni i maleni, jer na takvima počiva Božji pogled; Bog takve opaža i k njima dolazi, i kod njih se nastanjuje. – Ona nas želi i poučiti kako treba moliti i kako treba slušati Božju riječ. Sve što od Boga dolazi želi nas poučiti kako ćemo što bolje vršiti volju Božju. Puno puta u godini slušamo molitvu Crkve: Nauči nas, Bože, vršiti svoju volju, nauči nas, pravilno se služiti zemaljskim dobrima, a težiti za nebeskim!
S Bogom ići ne znači ići od uspjeha do još većeg uspjeha. S Bogom ići kroz život ne znači da smo mi gospodari Boga, ne znači da je Bog samo zato tu da ispunja naše želje i planove, da on bude naš sluga. Onda ne bi bio Bog. Bogu treba dopustiti da bude Bog. Vjera uključuje da Bog zna bolje nego ja što je za mene, koji je put za mene. Izaija na jednom mjestu kaže: „Hranit će vas Gospodin kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al´ se više neće kriti tvoj učitelj“ ( Iz 30,18-26 ). On će biti s tobom i pokazivat će ti put kojim trebaš ići. Ali jedno traži od tebe: traži da izbaciš iz glave, iz savjesti i iz srca svoga sve zlatne i srebrne kumire kojima se klanjaš i koji te guše. To su tvoji okovi. Treba im kazati: Napolje! Tada će u tvoj život ući Bog, a gdje on uđe tu se vraća život, radost, mir, tu sve postaje drukčije. Tada u te ulazi Božja snaga koja te krijepi; u te ulazi Božje svjetlo koje te iznutra obasjava i grije, u te ulazi Božji duh koji te oživljava i oduševljava za život.
Advent je u Crkvi sveto i povlašteno vrijeme. Otvorimo Bogu dušu i srce, dopustimo mu da nas povede novim putem, svojim putem, na kojem će u našim srcima biti manje nemira, manje praznog i lakomislenog života, a više radosnog i lijepog. (faks)
(iz svetišta stranice Gospe Sinjske)
