Čitanje Muke Gospodnje: Mk 14, 1 - 15, 47

Dok Isus ulazi u Jeruzalem, slave ga kao Mesiju. Nekoliko dana kasnije izbacuju ga iz grada i razapinju kao zločinca. Kao i svi osuđenici na smrt na križu, mora izaći iz grada kroz ,,sudačka vrata". Pri prolasku kroz ta vrata javni službenici objavljuju ime i krivicu osuđenika. Svi prisutni mogu prosvjedovati protiv smrtne kazne, ako su uvjereni u nedužnost osuđenika ili sumnjaju u pravnu ispravnost presude. Jedan prigovor - i ,,slučaj" mora biti ponovo razmatran. - Kad je Isus prolazio kroz ta vrata, svi su šutjeli. Mnoštvo zbog razočaranja, jer je Isus razočarao njihova očekivanja; učenici zbog straha da će kao njegovi pristalice doživjeti istu sudbinu; žene zbog nemoći, budući da im je bilo zabranjeno govoriti u javnosti. Nijednog glasa nije bilo za Isusa, samo zid šutnje. Uslijedio je križ. I njegov krik, kojega će od tada ponavljati tisuće patnika čija je patnja neizreciva: ,,Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" U jednom jedinom trenutku kroz opću se tamu probio tračak svjetla. Rimski je časnik, koji je stajao pod križem, onoga dana spoznao: ,,Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj!" On vidi da Bog nije napustio toga Isusa. Već naslućuje uskrsnu poruku da je Isusova smrt početak života. - Šutimo li kad se nekog nevinog pošalje kroz naša ljudska sudačka vrata? Umiješamo li se? Prosvjedujemo li?