U to se pojavi sjajan oblak, a iz oblaka čuo se Očev glas: "Ovo je Sin moj ljubljeni. Njega slušajte". Trojica apostola prestrašeni od glasa zabliješteni od sjaja, pokriše rukama oči. Kad ponovo otvoriše oči, vide da više nema ni Mojskija, ni Ilije, nema ni svjetla. Samo je Isus pred njima i to u običnom svakodnevnom izgledu.

Apostoli su ugledali na Taboru preobraženo, izmjijenjeno Isusovo lice, prekrivneo i obasjano blaženstvom. Od toga su blaženstva a i oni su u srcu osjetili blaženstvo i radost. Ima u svijetu mnogo muke, tegoba i jada. Ako drugima nosimo vedro raspoloženje i radost, to je nekada ljepše i dragocijenije od materijalne pomoći.