Ako pokušamo današnju evanđeosku zgodu vidjeti iz dubinsko-psihološkoga motrišta, tada dvojica sinova mogu predstavljati različite aspekte vlastitoga duševnog života, odnosno, upućuju na različite osjećaje i mogućnosti ponašanja u nama samima. Tako otkrivamo da zapravo obojicu braće nosimo u sebi: kako onoga koji pristojno kaže ‘da’, ali iza čijih riječi ne slijede djela; tako i onoga drugoga koji zlovoljno kaže ‹ne›, ali nakon što se malo pribrao i razmislio, ipak je poslušao svoga oca. Često u sebi nosimo ‘dvije duše’: u nama se bore licemjer i buntovnik. Ovaj obrazac – ‘lijepa priča’ ili ‘djelotvorna i energična akcija’ – prisutan je u mnogim područjima ljudske djelatnosti. Iz Isusovih je riječi sasvim razvidno da je Bogu draži onaj koji možda kaže da ne vjeruje a ipak čini dobro, od onoga koji se bučno kune u svoju vjeru a u životnoj praksi prezire ljubav i dobrotu.

fra Anđelko Domazet